Slepo kucanje je brže od pravog kucanja „tražim pa kucnem” (hunt and peck), kod kog tražiš svaki taster i pritiskaš ga jednim ili dva prsta. Ali većina ljudi koji ne kucaju slepo zapravo ne kucaju tako. Koriste samouku mešavinu prstiju, a najbolji među njima kucaju brzo kao obučeni daktilografi. Prava razlika između ta dva stila je u tome gde su ti oči, i baš to treba da odluči da li ćeš učiti iznova.
Šta istraživanja kažu o brzini
| Klasično „tražim pa kucnem” | Samouko, više prstiju | Slepo kucanje | |
|---|---|---|---|
| Prsti | Jedan ili dva | U proseku oko šest | Svih osam, plus palčevi |
| Oči | Uglavnom na tasterima | Na tasterima oko 40% vremena | Na tasterima oko 20% vremena |
| Uobičajena brzina | Oko 27 WPM pri prepisivanju teksta | Slična slepim daktilografima u jednoj laboratorijskoj studiji | Slična samoukima u istoj studiji |
Prva kolona potiče iz vodiča za dizajn interfejsa iz 1988. koji citira Vikipedija; prema njemu daktilografi sa dva prsta postižu oko 27 WPM pri prepisivanju i 37 WPM za tekst napamet, sa naletima od 60 do 70.
Druge dve kolone potiču iz studije Univerziteta Alto iz 2016. u kojoj je snimljeno 30 ljudi dok kucaju. Samouki daktilografi su u proseku imali 58,9 WPM, a slepi 57,8; istraživači su utvrdili da ta razlika nije značajna, a neki ljudi koji koriste jedan ili dva prsta po ruci prešli su 70 WPM. Studiju kritikuju zato što je obuhvatila samo daktilografe do otprilike 75 WPM, pa malo govori o veoma brzima.
Velika onlajn slika je slična. U studiji Alta i Kembridža iz 2018. sa 168.960 dobrovoljaca, ljudi koji su pohađali kurs kucanja imali su u proseku 54,35 WPM, a oni koji nisu 49,00, što je razlika od oko 5 WPM. Naš tekst o prosečnoj brzini kucanja stavlja te brojeve u kontekst.
Gde slepo kucanje zaista pobeđuje
Oči. Samouki daktilograf koji gleda dole 40% vremena ne može da čita ono što kuca, pa se greške nastave reč ili dve pre nego što ih primeti. Takođe gubi mesto kad prepisuje iz dokumenta ili prati razgovor na ekranu. U studiji iz 2016. brzi daktilografi u obe grupe imali su dve zajedničke navike: svako slovo je uvek išlo istom prstu, a ruke su mirovale. Slepo kucanje ti po samoj zamisli daje oboje.
Samouki daktilografi tu doslednost mogu da izgrade slučajno. Slepo kucanje je gradi namerno: raspored prstiju je skup već donetih odluka o tome koji prst pritiska koji taster.
Koliko košta prelazak
Nekoliko nedelja sporijeg kucanja. U studiji na Tehnionu iz 2003. studenti su pre obuke kucali 18,4 WPM gledajući i samo 8,1 WPM bez gledanja. Posle kursa od 8 sati njihovo slepo kucanje dostiglo je 21,1 WPM, a posle još 6 sati stvarne upotrebe 28,7. To je dobar rezultat, ali i podsetnik da su prve dve nedelje sporije od tvoje polazne brzine.
Veći rizik je povratak na staro. Ista studija je utvrdila da završen kurs ne garantuje da će ljudi i dalje svakodnevno kucati slepo, jer je stari način još neko vreme brži.
Kako da odlučiš
Uči iznova ako važi bilo šta od ovoga:
- Za većinu tastera gledaš u tastaturu.
- Na testu od 1 minuta kucaš ispod otprilike 35 WPM.
- Prepisuješ iz dokumenata ili kucaš dok čitaš, i stalno gubiš mesto.
Ne trudi se da učiš iznova, nego sredi svoja dva ili tri nedosledna tastera, ako već kucaš iznad otprilike 60 WPM i retko gledaš dole.
Ako ipak pređeš, naš vodič za početnike u slepom kucanju ima plan za dve nedelje, a tekst koliko traje učenje slepog kucanja opisuje šta da očekuješ posle toga.
Često postavljana pitanja
Da li je 70 WPM sa 2 prsta dobro?
Da. To je znatno iznad proseka od 51,56 WPM iz studije iz 2018. Ako to postižeš bez mnogo gledanja dole, nemaš mnogo razloga da učiš iznova.
Da li je kucanje „tražim pa kucnem” loše?
Za većinu ljudi je sporo i drži ti oči dalje od ekrana. Ako malo kucaš, sasvim je dovoljno.
Mogu li oni koji kucaju „tražim pa kucnem” biti brzi?
Neki mogu. Ljudi koji koriste jedan ili dva prsta po ruci prešli su 70 WPM u studiji Alta iz 2016, mada većina brzih daktilografa koristi više prstiju, sa stalnim tasterom za svaki.
Koja je razlika između slepog kucanja i kucanja „tražim pa kucnem”?
Slepi daktilografi nalaze tastere opipom, polazeći od osnovnog reda, sa stalnim prstom za svaki taster. Oni koji kucaju „tražim pa kucnem” nalaze svaki taster pogledom.
Izvori
- Typing (Wikipedia), brzine kucanja „tražim pa kucnem” prema Brownu 1988
- Feit, Weir and Oulasvirta (2016), How We Type, CHI '16
- Touch typing (Wikipedia), kritika uzorka iz 2016.
- Dhakal, Feit, Kristensson and Oulasvirta (2018), Observations on Typing from 136 Million Keystrokes, CHI '18
- Yechiam, Erev, Yehene and Gopher (2003), Melioration and the Transition from Touch-Typing Training to Everyday Use