Raspored prstiju za slijepo tipkanje: osnovni red i koji prst pritišće koju tipku

Tipke osnovnog reda

Osam osnovnih tipki su A, S, D i F za lijevu ruku te J, K, L i ; za desnu. Prsti stoje na njima između riječi i vraćaju se na njih nakon svakog posezanja.

G i H nisu osnovne tipke jer na njima ne počiva nijedan prst; kažiprsti kliznu do njih i vrate se.

Položaj ruku važan je koliko i slova. Prsti su lagano savijeni tako da jagodice dodiruju tipke, zapešća su ravna umjesto da se svijaju prema gore, a palčevi lebde iznad razmaknice.

Zašto tipke F i J imaju izbočine

Prijeđi prstom preko F i J na gotovo bilo kojoj tipkovnici i osjetit ćeš malu izdignutu crticu ili točku. Te izbočine omogućuju kažiprstima da pronađu početni položaj bez gledanja: postavi kažiprste na izbočine i ostalih šest prstiju samo će pasti na prave tipke.

Podrijetlo je nejasnije nego što tvrdi većina članaka. Često ćeš pročitati da je izbočine izumila June E. Botich, ali njezin američki patent (prijavljen 2002., odobren u prosincu 2003.) opisuje nešto drugo: izdignute rubove na vanjskim stranama skupina osnovnog reda, na A i na točki sa zarezom. Nismo pronašli primarni izvor koji bilo kome pripisuje oznake na F i J.

Ako tipkovnica koju koristiš ima oznake na neočekivanom mjestu ili ih uopće nema, prije početka provjeri na kojim slovima počivaju kažiprsti, jer se svi ostali prsti ravnaju prema ta dva.

Zašto je osnovni red ASDF JKL;

Osnovni red je srednji red slova, a na QWERTY rasporedu pada na A S D F i J K L ; jer tamo prsti padnu kad obje ruke stoje na sredini tipkovnice s razmakom za stupce G i H. Nije odabran zato što su to česta slova. Na QWERTY rasporedu tamo je samo šačica najčešćih engleskih slova, a upravo je to cijela zamjerka alternativnih rasporeda (dokaze donosi naš članak o rasporedima).

Srednji red pravo je mjesto za odmor jer je svaki drugi red slova udaljen samo jedno posezanje. Slijepo tipkanje s osnovnim redom staro je: Wikipedia navodi da ga je navodno izumio Frank Edward McGurrin 1888. godine.

Potpuni raspored prstiju za US QWERTY tipkovnicu

Ovo je standardna podjela kako se poučava. Svaki prst radi u stupcu koji se prema dolje lagano naginje ulijevo, jer su redovi na standardnoj tipkovnici međusobno pomaknuti.

Red brojeva

Gornji red

Osnovni red

Donji red

Palčevi i modifikatorske tipke

Razmaknicu pritišće bilo koji palac. Alt, Option, Cmd i tipka Windows idu najbližem palcu; Ctrl ide malom prstu iste strane.

Shift: uvijek suprotna ruka

Za veliko slovo ili znak sa Shiftom drži Shift malim prstom one ruke koja ne pritišće slovo. Veliko T je desni Shift i lijevi kažiprst; veliko J je lijevi Shift i desni kažiprst; ! je desni Shift i lijevi mali prst na 1; ( je lijevi Shift i desni prstenjak na 9.

Samouki daktilografi krše ovo pravilo češće od bilo kojeg drugog. Ako za sve držiš lijevi Shift, lijevi mali prst mora u istom trenutku pritisnuti Shift i A, Q ili 1.

Je li standardni raspored jedini ispravan?

Nije. To je dogovor naslijeđen od pisaćih strojeva, a nekoliko njegovih dijelova ima manje smisla na modernoj tipkovnici.

Pomaknuti redovi najjasniji su primjer. Na pisaćem stroju redovi su bili pomaknuti jedan u odnosu na drugi (za tri osmine, tri šesnaestine i tri osmine inča na ranoj Sholesovoj izvedbi) kako bi bilo mjesta za poluge ispod svake tipke. Računalne tipkovnice nemaju poluge, ali su zadržale pomak, a iz njega potječu i nagnuti stupci prstiju. Na razdvojenoj ili ortolinearnoj tipkovnici, gdje tipke stoje u ravnim stupcima, raspored postaje jednostavniji: svaki prst uzima svoj stupac i to je sve.

Za red brojeva postoji više tradicija. Gornji raspored najčešća je moderna inačica. Wikipedia opisuje stariju metodu koja se poučava od 1960-ih, a možda i ranije, u kojoj lijevi mali prst uzima 1 i 2, prstenjak 3, srednji prst 4, a lijevi kažiprst 5 i 6, dok desno kažiprst uzima 7 i 8, srednji prst 9, prstenjak 0, a mali prst sve što je dalje udesno. Treći stil kombinira ta dva. Ti rasporedi vjerojatno odražavaju rane pisaće strojeve koji nisu imali tipku 0 ili 1, a ne bilo što u vezi s rukama.

Istraživanja svakodnevnih daktilografa podupiru opušteniji pristup. U studiji Sveučilišta Aalto iz 2016., koja je pratila ruke i oči 30 daktilografa, brze je od ostalih izdvajala dosljednost: svako su slovo pritiskali istim prstom i držali ruke mirnima. Broj prstiju koji su koristili nije predviđao njihovu brzinu. To ne znači da je raspored besmislen. On je najlakši put do dosljedne podjele, jer je netko već donio svaku odluku umjesto tebe.

Razumna odstupanja

Ova su odstupanja česta među dobrim daktilografima i stoje malo ili ništa:

• Tipka 6 desnim kažiprstom. Mnogi rasporedi daju je bilo kojoj ruci. Odaberi jednu i drži se nje.
• B desnim kažiprstom. B se nalazi otprilike između dvaju kažiprsta, a riječi poput „bring” ili „number” tako mogu teći glađe. I ovdje odluči jednom.
• Razmaknica samo jednim palcem. Izmjenjivanje palčeva prikazuje većina rasporeda, ali nije obavezno, a jedan palac sasvim je dosljedna podjela.
• Enter desnim prstenjakom ili malim prstom, ovisno o tome koji dosegne tipku bez pomicanja ruke.
• Krajnje desne tipke ([ ] \ i Backspace) malim pomakom ruke umjesto istezanja.

Ova odstupanja stvaraju stvarne probleme:

• Pritiskanje C kažiprstom. Lijevi kažiprst već ima četiri tipke u donjem i gornjem redu te F i G. Ako mu daš i C, često će biti na krivom mjestu.
• Pritiskanje P ili tipki s brojevima onim prstom koji je u tom trenutku najbliži, što je podjela koja se mijenja ovisno o kontekstu.
• Korištenje jedne tipke Shift za sve, kao što je gore opisano.

Kako znati šteti li ti neko odstupanje: odradi test od 1 minute i pogledaj najčešće promašene tipke na zaslonu s rezultatima. Tipka koja se tamo stalno pojavljuje obično je tipka za koju se još nisi odlučio/la koji je prst pritišće.

Napomena o ISO tipkovnicama

Gornji raspored vrijedi za američku (ANSI) tipkovnicu. Većina britanskih i europskih tipkovnica slijedi fizički raspored ISO, koji ima jednu tipku više: 105 umjesto 104 na tipkovnicama s tipkama Windows. Razlike koje mijenjaju raspored prstiju:

• Između lijevog Shifta i Z nalazi se dodatna tipka. Na britanskom rasporedu na njoj su \ i |. Lijevi Shift je kraći, pa lijevi mali prst do njega poseže manje daleko, a kad tek prijeđeš na takvu tipkovnicu, lako greškom pritisneš dodatnu tipku.
• Enter je visoka tipka koja se proteže kroz dva reda, a pokraj nje je na britanskom rasporedu tipka # ~. Obje pripadaju desnom malom prstu.
• Na britanskom rasporedu @ i " zamjenjuju mjesta (" je na Shift+2, @ na Shift+'), a £ je na Shift+3.

Raspodjela slova među prstima ne mijenja se između ANSI i ISO. Pomiču se samo tipke pod malim prstima, zbog čega prelazak s jedne na drugu u početku uzrokuje pogreške malim prstom.

Kako koristiti raspored

Naš vodič za slijepo tipkanje za početnike ima dvotjedni plan izgrađen oko ovog rasporeda. Ako već tipkaš mješavinom prstiju, naš članak o slijepom tipkanju naspram tipkanja s dva prsta pomoći će ti da odlučiš isplati li se ponovno učiti.

Kad slova postanu automatska, red brojeva i simboli zaseban su projekt. Test brojeva za minutu pokazuje koliko je čvrst tvoj gornji red, a stranica za vježbu slaže vježbe od tipki koje stvarno promašuješ. Programerima će koristiti naš članak o simbolima i slijepom tipkanju.

Često postavljana pitanja

Kojih je 8 tipki osnovnog reda?

A, S, D i F za lijevu ruku te J, K, L i točka sa zarezom za desnu. Palčevi počivaju na razmaknici, koja se ne ubraja u osnovne tipke.

Zašto je važno koristiti osnovni red?

Daje svakom prstu stalnu polaznu točku udaljenu jedno posezanje od njegovih ostalih tipki, pa svako slovo možeš pronaći opipom umjesto pogledom. Vraćanje na njega nakon svakog posezanja ono je što podjelu održava dosljednom.

Kojim prstom treba pritiskati razmaknicu?

Bilo kojim palcem. Neki daktilografi izmjenjuju palčeve i koriste palac one ruke koja nije utipkala zadnje slovo; drugi svaki put koriste isti palac. Oboje funkcionira ako si dosljedan/na.

Kako bi ruke trebale biti postavljene pri tipkanju?

Prsti savijeni i lagano oslonjeni na osnovne tipke, kažiprsti na izbočinama F i J, zapešća ravna i ne svijena prema gore, a palčevi iznad razmaknice.