Colemak, Dvorak ili QWERTY: što kažu dokazi

Što rasporedi mijenjaju na papiru

QWERTY potječe iz 1870-ih i oblikovali su ga pisaći strojevi tog vremena, a ne analiza ruku. Dvorak (patentiran 1936.) i Colemak (objavljen 2006.) oba su osmišljena na temelju učestalosti slova: česta slova staviti pod prste koji miruju, mali prsti neka imaju malo posla, a nezgodni slijedovi neka se izbjegavaju.

Glavno mjerilo je korištenje osnovnog reda. Analiza samog projekta Colemak kaže da Colemak osnovni red koristi 14 % više od Dvoraka i 122 % više od QWERTY-ja; drugim riječima, QWERTY na osnovnom redu drži znatno manje od polovice tipkanja koje tamo drži Colemak. Prema istoj analizi prsti na Dvoraku prelaze 10 % veći put nego na Colemaku, a na QWERTY-ju 102 % veći, pa obje alternative put prstiju na QWERTY-ju otprilike prepolovljuju. To su brojke autora rasporeda na korpusu autora rasporeda, a drugi alati za analizu prste ponderiraju drukčije, ali smjer nitko ne osporava.

Zatim su tu bigrami istog prsta, kad jedan prst mora pritisnuti dvije tipke zaredom. QWERTY ih ima mnogo („ed”, „un”, „ce”), a spori su jer se prst mora podići i pomaknuti prije drugog pritiska. Analiza Colemaka navodi da je tipkanje istim prstom na Dvoraku 60 % češće, a na QWERTY-ju 340 % češće nego na Colemaku. Dvorak ih prihvaća više u zamjenu za strogo izmjenjivanje ruku: samoglasnici su na lijevom osnovnom redu, česti suglasnici na desnom.

Najveći skup podataka o tipkanju koji poznajemo odnosi se samo na QWERTY, ali je ipak važan za ovu raspravu. Analiza Dhakala i suradnika iz 2018. o 136 milijuna pritisaka tipki utvrdila je da je vrijeme parova slova utipkanih izmjeničnim rukama koreliralo s ukupnom brzinom uz r = -0,72, dok su ponavljanja slova korelirala sa samo -0,32. Dvorak maksimizira izmjenjivanje. Colemak daje prednost „kotrljanjima” iste ruke po susjednim prstima, poput „st” ili „ne”, uz teoriju da je kotrljanje još brže. Oba tabora mogu citirati tu studiju i nijedan njome ne može okončati raspravu.

Je li Dvorak brži od QWERTY-ja?

Ovdje su podaci oskudni i radije ćemo to reći nego se pretvarati.

Ne postoji velika kontrolirana studija koja uspoređuje iskusne daktilografe na Dvoraku ili Colemaku s iskusnim daktilografima na QWERTY-ju. Pokus mornarice iz 1944. koji citiraju Dvorakovi pristaše proveo je sam August Dvorak. Studiju Uprave za opće usluge (General Services Administration) koju citiraju branitelji QWERTY-ja proveo je Earle Strong 1956. s otprilike deset daktilografa po skupini, a Strong se javno protivio novim izvedbama tipkovnica. Ekonomisti Stan Liebowitz i Stephen Margolis pregledali su tu povijest 1990-ih i zaključili da bolje dokumentirani pokusi upućuju na malu ili nikakvu prednost Dvoraka. Sve nakon toga su osobni iskazi i ljestvice, a oboje je samoizabrano: ljudi koji objavljuju brzine na Colemaku su ljudi koji su s Colemakom ustrajali.

Jedini broj iz Strongove studije koji vrijedi zapamtiti je cijena. Prema Liebowitzu i Margolisu, njegovim deset prekvalificiranih daktilografa trebalo je „znatno više od 25 dana obuke po četiri sata dnevno” da dostignu svoje stare brzine na QWERTY-ju, što je više od 100 sati, a nakon toga su daljnjom obukom na Dvoraku napredovali sporije nego usporedna skupina na QWERTY-ju daljnjom obukom na QWERTY-ju. Studija je mala, a njezin autor nije bio neutralan, ali vrijeme potrebno za sustizanje dio je koji oni koji prelaze i danas prepoznaju.

Iskazi onih koji su prešli dosljedno opisuju isti oblik: iskusni daktilografi vraćaju staru brzinu kroz nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci, završe blizu nje i kažu da im tipkanje djeluje glađe.

Još nemamo dovoljno vlastitih korisnika koji su promijenili raspored da bismo tome nešto dodali, a usporedbu iz nekoliko desetaka rezultata nećemo objaviti. Svaki raspored ovdje bilježi istu statistiku po tipkama i parovima slova, pa kad brojke budu postojale, pokazat će kamo odlazi vrijeme, a ne samo glavni broj.

Dakle: udobnost, vjerojatno; brzina, zapravo ne. Ako ti je „djeluje glađe” vrijedno mjesec dana, to je razumna zamjena.

Isplati li se Colemak? Krivulja učenja

Prelazak stoji više nego što ljudi očekuju.

Uobičajeni obrazac u dnevnicima prelaska je nagli pad u prvom tjednu, brzi napredak u sljedećih nekoliko i dugi rep u kojem zadnjih 10 WPM traje dulje od prvih 50. Sam projekt Colemak kaže da se vrijeme učenja razlikuje od osobe do osobe. Colemak se općenito opisuje kao lakši prelazak za daktilografe s QWERTY-ja jer se pomiče samo 17 tipki, Z, X, C i V ostaju na mjestu, kao i većina tipki s interpunkcijom, osim točke sa zarezom, koja ide na mjesto gdje QWERTY ima P. Dvorak pomiče gotovo sve, uključujući interpunkciju: apostrof, zarez i točka zauzimaju QWERTY-jeve Q, W i E, a zagrade idu gore u red brojeva.

Skrivena cijena je svaka druga tipkovnica: tvoj laptop, kolegino računalo, zajednički terminal na poslu. Neki ljudi u prstima drže oba rasporeda; mnogima QWERTY neko vrijeme oslabi. Ako tipkaš na računalima koja ne kontroliraš, to je važnije od bilo kakvog postotka osnovnog reda.

Skrivena korist, i ona kojoj bismo pridali težinu, je to što ponovno učenje tjera na ispravan raspored prstiju. Mnogo daktilografa na QWERTY-ju s 50 WPM ima navike (kažiprst na „c”, prstenjak na „p”) koje ih ograničavaju. Novi raspored znači da svaku tipku učiš ispočetka ispravnim prstom, a neki iskazi tipa „Colemak me učinio bržim” zapravo znače „ispravno učenje učinilo me bržim”. To na QWERTY-ju možeš dobiti jeftinije: naše vježbe ciljaju tipke koje prema tvojim rezultatima promašuješ.

Inačice

Colemak-DH pomiče D i H iz srednjih stupaca, gdje se kažiprsti istežu prema unutra, u donji red, gdje se do njih dolazi savijanjem prsta. Razvila ga je zajednica Colemaka, postoji u ANSI i ISO inačici i postao je popularna polazna točka za nove učenike. Imamo obje inačice, jer dodatna tipka na ISO tipkovnicama mijenja mjesto premještenih tipki.

Workman (2010.) slijedi pristup Colemaka i dodaje kaznu za bočna istezanja kažiprsta. Prema njegovim brojkama 6 % pritisaka tipki pada na dva srednja stupca, naspram 12 % kod Colemaka. U odnosu na QWERTY mijenja 21 znak, a jedan od njih je točka sa zarezom: seli se iz osnovnog reda na mjesto gdje QWERTY ima P. Workman imamo; malo ga tko koristi.

BÉPO je francuski raspored u Dvorakovu duhu, izrađen prema učestalosti slova u francuskom i uključen u AFNOR-ov standard za tipkovnice iz 2019. AZERTY i QWERTZ nisu alternativni rasporedi u tom smislu; to su regionalni rođaci QWERTY-ja, a njihova se emulacija uglavnom svodi na to da slova s dijakritičkim znakovima i interpunkcija budu tamo gdje ih francuski ili njemački daktilograf očekuje.

Kako ovdje radi emulacija rasporeda

Preglednik fizičku tipku koju si pritisnuo/la javlja kao kod tipke (primjerice KeyJ), bez obzira na to što operacijski sustav misli da ta tipka znači. Emulacija taj kod preslikava u znak koji odabrani raspored stavlja na to mjesto, pa Colemak možeš vježbati na QWERTY tipkovnici bez promjena u sustavu i bez naljepnica. Rezultat bilježi koji je raspored bio emuliran, kartica za dijeljenje to prikazuje, a karta tipki ispod testa iscrtava se u tom rasporedu kako bi mogao/la pogledati nju umjesto natpisa na tipkama.

Zato se i osobni rekordi i filtri povijesti vode zasebno za svaki raspored. Dan na Dvoraku i dan na QWERTY-ju različiti su podaci, a model slabih tipki koji bi ih miješao uvježbavao bi parove koji su spori samo na rasporedu koji ne koristiš.

Jedno ograničenje treba reći otvoreno: zapis pritisaka ne može razlikovati emulirani pokušaj na Colemaku od pokušaja na QWERTY-ju koji je utipkao netko čiji je operacijski sustav već postavljen na Colemak. Oba stižu kao isti niz kodova tipki. Ljestvice još ne razdvajaju rasporede, pa oznaku rasporeda na podijeljenom rezultatu shvati kao osobni iskaz.

Još dva ograničenja. Nema emulacije za hindski ni druge indijske rasporede, pa za testove tipkanja na hindskom u operacijskom sustavu postaviš Inscript ili Unicode Remington GAIL, a mi čitamo ono što on proizvede. Kruti Dev, koji spominju neke obavijesti o ispitima, zastarjeli je font koji nije Unicode i tipka se s preslikavanjem u stilu Remingtona; njegov izlaz nije Unicode devanagari, pa se neće podudarati s našim tekstom testa. Osim toga, emulacija preslikava samo pojedinačne tipke, pa znak do kojeg tvoj raspored dolazi kombinacijom s mrtvom tipkom traži da raspored bude postavljen u operacijskom sustavu.

Koji je raspored tipkovnice najbolji za tipkanje?

Ako te na QWERTY-ju bole zapešća ili prsti: mjesec dana isprobaj Colemak-DH s emulacijom, na testu Colemak-DH, prije nego što išta promijeniš u sustavu. Kraći put prstiju je stvaran i za nekoliko tjedana znat ćeš draži li ga tvojim rukama.

Ako želiš biti brži/a: ostani na QWERTY-ju i mjesec dana posveti planu vježbe. Popravi raspored prstiju i uvježbaj spore parove. Dobitak je veći i prenosi se na svaku tipkovnicu koju dotakneš.

Ako si programer: rasporedi pomiču i simbole, a Dvorak premješta zagrade i velik dio interpunkcije koju najviše koristiš. To pokriva članak slijepo tipkanje za programere; za kod je smještaj simbola važniji od smještaja slova.

Ako učiš od nule: to je stvaran izbor, jer nemaš što ponovno učiti. Colemak-DH je ono što bismo odabrali za nekoga tko danas počinje tipkati na engleskom. Uz malo žaljenja dodali bismo i da je QWERTY na svakoj posuđenoj tipkovnici do kraja života jači argument nego što zvuči.

Ono što te molimo da ne radiš je prelazak zato što je snimka zaslona s ljestvice pokazala daktilografa na Colemaku sa 180 WPM. Taj bi daktilograf vrlo vjerojatno bio brz i na QWERTY-ju.

Često postavljana pitanja

Mogu li isprobati Colemak ili Dvorak bez promjene postavki tipkovnice?

Da. Testovi Colemak i Dvorak preslikavaju tvoje tipke u pregledniku, pa se u operacijskom sustavu ništa ne mijenja.

Koliko traje prelazak s QWERTY-ja na Colemak?

Većina iskaza opisuje nekoliko tjedana do upotrebljive brzine i jedan do nekoliko mjeseci do povratka na staru, uz velike razlike među ljudima.

Zadržava li Colemak prečace s QWERTY-ja?

Uglavnom. Z, X, C i V ostaju na mjestu, pa se poništavanje, izrezivanje, kopiranje i lijepljenje ne pomiču. Dvorak ih pomiče.